Uputih se na mali prijelaz (radi vinjete), Slovenac naravno pita kam grete. Dođe mi da mu kažem u materinu ali šta ću hebiga, odgovorim mu u Krško i onda mi u glavi zazuji ako me pita zakaj da mu odgovorim - idem cijepati atome. Prođe i to, vozim dalje pravac Dobova, prema Furlanu, tako me savjetovaše. Sve super nema gužve, brzo su sve to sredili, plaćam kešom, kad vidim na računu to je znatno manje od predviđenog. Natren pomislih šta sad, no međutim zatrubiše trube savjesti i upitah na blagajni gospođo da li ste se možda zabunili. Ne na zimske gume imamo stalni popust na gotovinu od 17% a na ljetnje 15% sukladno cjeniku koji se nalazi na našoj stranici. Onda je valjda to to pomislih i pitam je zašto Vam to nije jasno istaknuto na internet stranici. Čuvši to dođe čovjek predstavi se Franc Furlan (gazda) i počne pričati. Obzirom da ne napraviše od mene malog Mujicu, osjećao sam im se na neki način dužan i pozvah čovjeka na piće. On mene pozva u svoj ured ponudi me kavom i domaćom rakijom. Riječ po riječ o:gumama, dušiku, autima, sportu, politici i ženama, popih neprimjetno još jednu rakiju i hebiga kako nazad, ipak sam u Sloveniji. Oću li zvat kompe ili šta. Ohrabrih sebe, bar sad imam nove gume, pozdravih se sa Francom i polako nazad. No međutim razgovor s Francom nikako iz glave.